Regionalna konferencija “Energetske perspektive i izazovi” održaće se 11. marta u Master centru Novosadskog sajma. Konferencija se održava drugog dana manifestacije “Međunarodni dani energetike i investicije“.
Kako se veliki broj srpskih kompanija iz oblasti energetike nalazi upravo na teritoriji AP Vojvodina (Srbijagas, NIS, Gazprom, Transnafta, Banatski Dvor, Euro Petrol i mnogi drugi) odlučili smo da nakon dve u Beogradu, prvu energetsku konferenciju u 2016. održimo u Novom Sadu.
Konferenciju će otvoriti predsednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vučić i ministar energetike i rudarstva Aleksandar Antić. Nakon njih, prisutnima će se obratiti ambasador Kraljevine Holandije u Beogradu, Hendrik G.C. van den Dool, šef Ekonomskog odeljenja Delegacije Evropske unije u Srbiji, Freek Janmaat i Ana M. Bulos, ekonomski savetnik Ambasade SAD u Beogradu.
Na prvom panelu pod nazivom “Putevi i stranputice nafte u 2016.” govoriće i Tomislav Mićović, generalni sekretar Udruženja naftnih kompanija Srbije.
Pred kakvim energetskim izazovima se nalazi Srbija u 2016. godini?
– Kada je u pitanju tržište nafte i derivata nafte u Srbiji ono će zbog visoke uvozne zavisnosti naše zemlje u potpunosti deliti sudbinu regionalnog i svetskog tržišta nafte. Sve promene na globalnom tržištu pre ili kasnije, ali svakako se reflektuju i na naše tržište. Od sredine 2014. godine na velikim mukama su kompanije koje se bave istraživanjem i proizvodnjom sirove nafte. Upstrem je kada su u pitanju investicije najzahtevnija karika u tehnološkom lancu od rudarskih istraživanja do benzinske stanice. Najveći svetski resursi nafte do kojih bi u narednim godinama trebalo da dopru bušači na naftnim poljima i omoguće eksploataciju novih količina crnog zlata, nalaze se, ili u dubokim morima, ili u delovima planete gde vladaju ekstremni klimatski uslovi. Istraživanja i kasnije eksploatacija novih naftnih nalazišta zahteva izuzetno velika višegodišnja ulaganja, što mogu da finansiraju samo naftne kompanije ukoliko danas sirovu naftu prodaju recimo po ceni od 80 dolara za barel. Naravno da se minimalna cena koja omogućava i nova istraživanja razlikuje od kompanije do kompanije i od regiona do regiona, ali dok god se sirova nafta prodaje po ceni od 30 dolara za barel novim istraživanjima će se baviti samo retki „entuzijasti“.
Pokušaj usklađivanja ponude i potražnje za sirovom naftom, da bi se cene stabilizovale na nešto većem nivou, biće tema broj jedan na svetskom tržištu u 2016. godini. Opšte je poznato da se to može postići pre svega sinhronizovanom redukcijom proizvodnje najvećih globalnih aktera, a to je s druge strane skopčano sa čitavim nizom geoekonomskih i geopolitičkih tenzija.
Kako može sama sebi da pomogne zemlja poput Srbije, koja je kao papirni čun na uzburkanom moru? Ne možemo uticati na berzanske kotacije benzina i dizela, koje su referentne cene za trgovanje i na domaćem veleprodajnom tržištu derivata nafte, nemamo uticaja ni na odnos dolara i evra, što takođe može uticati na cenu, ali zato možemo da utičemo na poslovni ambijent i na direktna državna zahvatanja u ceni goriva. Primera radi od juna prošle godine do februara 2016. deo cene benzina i dizela koji pripada naftnim kompanijama je smanjen za oko 21 dinar po litri. Isto toliko su niže i prosečne maloprodajne cene goriva, što znači da je sav pad maloprodajne cene pao na teret naftnih kompanija, dok je država sa 53%, svog učešća u maloprodajnoj ceni povećala zahvatanje na oko 62%. Naftne kompanije su smanjivale cenu pored toga što su u istom periodu, zbog različitih, a veoma često nepotrebnih obaveza, troškovi poslovanja rasli. Tako da potrošači goriva, a posredno i svi građani danas na leđima nose teret nepotrebnih troškova, taksi, naknada i slično. Niko se danas time ne bavi, potrošači s pravom uživaju u cenama koje davno nisu bile na nivou oko 1 evro za litar, država jer bez puno razmišljanja, povećanjem državnog zahvatanja može sasvim jednostavno da obezbedi nova sredstva za finansiranje svojih aktivnosti. Samo je pitanje da li je to stanje održivo i da li će recimo država biti spremna da se odrekne dela prihoda, ako se cena nafte bude bar delom vratila na nivo od pre dve godine.
Na konferenciji “Izazovi energetske stabilnosti 2015.” govorili ste o važnosti formiranja obaveznih rezervi nafte. Dokle ste stiglo u tom procesu?
– Srbija je donela svu neophodnu regulativu za formiranje obaveznih rezervi nafte i derivata nafte i u tom segmentu prednjačimo među zemljama Energetske zajednice. Regulativa je u potpunosti usklađena sa pravnim tekovinama Evropske unije, ali nemam utisak da primenu usklađujemo sa primerima dobre prakse iz zemalja Evropske unije. Od 15. oktobra 2014. proizvođači i uvoznici derivata nafte, za svaki litar goriva koji stave na tržište uplaćivali su u republički budžet 3,12 dinara; 2 dinara i 60 para po osnovu naknade za formiranje i održavanje obaveznih rezervi i 52 pare PDV-a na taj iznos. Nije uopšte potrebna detaljna računica koliko je novca do sada uplaćeno u državnu kasu, da bi se došlo do zaključka da je za taj novac moglo da se kupi daleko daleko više nafte i derivata nafte, od sadašnjih 10.000 t dizela, 3.000 t benzina i 5 ili 10.000 t mazuta, koliko se nalazi u skladištima. Mislim da je sasvim jasno, da je odluka da se novac uplaćuje u Republički budžet umesto na zaseban račun Uprave ze rezerve energenata, ili kakve Agencije za formiranje obaveznih zaliha, bila pogrešna. Pokušaj da dokažemo da koza, pored uvreženog mišljenja, može da čuva i sačuva kupus, izgleda nam nije uspeo, tako da će građani Srbije bar još jednom morati da plate naknadu za kupovinu goriva, koje nije kupljeno od do sada prikupljenog novca za formiranje obaveznih rezervi. UNKS je predložio državi da za ovaj veoma zahtevan posao, koji će u zavisnosti od budućeg kretanja cena nafte koštati oko 500 miliona evra, uključi i domaći privatni kapital, kapital sadašnjih i budućih skladištara nafte i derivata nafte. Izgradnja skladišnih kapaciteta i sama usluga skladištenja obaveznih rezervi, mogli bi se realizovati recimo kroz javno privatno partnerstvo. Investicija u objekte od javnog značaja i pružanje usluge od javnog značaja, angažovanjem privatnog kapitala u velikoj meri može smanjiti angažovanje sredstava iz državnog budžeta i ubrzati ostvarenje cilja.
Srbija je preuzela obavezu formiranja naftnih rezervi do 2023. godine. Da li će rok biti ispoštovan?
– Ukoliko država bude podržala predlog UNKS-a o uspostavljanju javno privatnog partnerstva, veća je verovatnoća da će se preuzeta obaveza države realizovati u roku i to u prvom redu zbog toga što uključivanje privatnog kapitala, ne vezano za oblast u kojoj se saradnja ostvaruje, po pravilu vodi efikasnijoj i bržoj realizaciji projekata.
Kompletan program konferencije i informacije o učešću možete pronaći OVDE